Osnovna škola Sveta Nedelja

Evo nas na početku nove školske godine. Želim da nam svima bude uspješna.

Kao i svake godine bit će tu i različitih doživljaja, od veselja, žalosti, novih prijateljstva, ljubavi, razočarenja, osjećaja pravde i nepravde i svega što prati đački život. Da bi se naši učenici i roditelji što lakše nosili s poteškoćama, pomažem i ja, školski psiholog.

Svi ljudi u životu prolaze kroz svoja „dobra“ i „loša“ razdoblja, pa tako i djeca. Ipak, svima nama se zna dogoditi da nam nešto, što nam se u životu događa, jednostavno postane preteško i prekomplicirano, ili neki problem počinje toliko utjecati na naš svakodnevni život da ga više ne znamo sami riješiti. U tom slučaju može se razgovarati s članovima obitelji, prijateljima, učiteljima …. Ali isto tako može se potražiti i stručan savjet psihologa.
U svakodnevnom razgovoru, pojam psihologa se ipak najčešće povezuje uz stručnjaka koji se bavi savjetovanjem i tvz. pomagačkim radom, odnosno uz osobu koja svojim stručnim znanjima i vještinama ljudima pomaže u boljem razumijevanju i prevladavanju njihovih životnih situacija, problema i nedoumica.
Kad ljudi žele bolje razumjeti svoje osjećaje, ponašanje i probleme koje ih muče u svakodnevnom životu, mnogi od njih će potražiti pomoć psihologa. Psiholozi koji rade s djecom imaju mnogo znanja o tome kako djeca razmišljaju, kako odrastaju i razvijaju se, te kako gledaju na svijet koji ih okružuje, to su stručnjaci koji djeci pomažu u rješavanju problema i u nošenju sa situacijama koje su i teške.
Postoje mnogi razlozi kada učenici potraže pomoć školskog psihologa.
Ovo su samo neki koje kažem mojim učenicima u razredu:
Imaš li poteškoća u odnosu sa svojim prijateljima?
Misliš da se ne uklapaš baš dobro među svoje školske prijatelje?
Smatraš da se baš ne slažeš sa svojim roditeljima, braćom i ostalim članovima tvoje obitelji?
Imaš li teškoća s učenjem, koncentracijom i motivacijom za učenje?
Tvoje ocjene nisu onoliko dobre koliko tvoji roditelji i učitelji smatraju da bi mogle biti?
Često se osjećaš tužno, ljutito, razočarano, napeto, prestrašeno ili zabrinuto?
Smatraš da si sramežljiva osoba i teško se upoznaješ s novim ljudima?
Postoji li neki problem koji te toliko muči da ne možeš prestati razmišljati o njemu, pa se ne možeš koncentrirati na druge stvari u svom životu?
Dogodilo ti se nešto što te jako rastužilo, prestrašilo, uznemirili ili zabrinulo?
Razvode ti se roditelji?
Umrla je neka tebi bliska osoba?
Osjećaš se usamljeno ili neshvaćeno?
Često imaš glavobolje ili trbobolje, imaš problema s jelom ili sa spavanjem??
Pokušavaš li se nositi s teškim stvarima koje su ti se dogodile u prošlosti i o kojima ti je teško razgovarati?
Često se znaš razljutiti i ne znaš kako to kontrolirati?
Jednostavno želiš razgovarati s nekom osobom od povjerenja?

Umjesto zaključka

Neka djeca, pa i odrasli, misle da zbog razgovora s psihologom ispadaju“slabići“, ili da to znači da su „psihički bolesni“. To nije istina. Ako trebate pomoć, odlazak psihologu je dobra i ispravna odluka. Svi mi ponekad u životu imamo problem, tako da je pametno s njim se čim prije uhvatiti u koštac i pokušati ga što bezbolnije riješiti.

… jer razgovor sa psihologom „NIJE BAUK“

                                               Školski psiholog:
                                               Marina Franjko, prof.