Osnovna škola Sveta Nedelja

Zidne novine učenika 4.b razreda Matične škole u Svetoj Nedelji

Grupa učenika: Intervju s književnikom Mirom Gavranom

Grupa učenika: Das Märchenbuch

Grupa učenika: Maerchenbuch Osterreich

Borna Lindić, PŠ Kerestinec: Noćni letači (Powerpoint prezentacija)

Razgovor povodom obilježavanja 160. godišnjice osnutka osnovne škole u Svetoj Nedelji

Najljepše je đačko doba…

Gospođa Marica Žganjer bivša je učenica svetonedeljske osnovne škole, tadašnje OŠ „Pavao Videković“. Bila je pripadnica prve generacije učenika koja se 1970. godine iz područne škole u Strmcu preselila u novu školsku zgradu u Svetoj Nedelji. Kaže da se još i danas sjeća uzbuđenja i straha vezanog uz polazak u tadašnji 5. D razred, novu sredinu, nove prijatelje i učitelje. Želeći saznati što se promijenilo u učeničkom životu od tada do danas te koje stvari vezane uz osnovnu školu još i danas pamti, postavile smo joj nekoliko pitanja.

Koji ste predmet najviše voljeli?

Voljela sam tjelesni odgoj. Moj je razrednik, Božidar Kovač, predavao tjelesni. Budući da smo bili prva generacija učenika u novoj školi, imali smo potpuno novu dvoranu i sprave u njoj. Često smo igrali rukomet, čak i protiv drugih škola.

Koji su vam učitelji ostali u posebnom sjećanju?

Svaki mi je profesor za sebe ostao mi je u posebnom sjećanju. Hrvatski ili srpski jezik predavala mi je Anica Coc. Bila je jako draga osoba i izvrstan pedagog. Iz njemačkog jezika imali smo Dragu Trčka, legendu spuštenih brkova. Ponekad ga sretnem u Zagrebu, kao i profesora iz tehničkog, Josipa Mažara. Zlatko Barle, koji nam je predavao geografiju, bio je prepoznatljiv po svojoj francuskoj kapici i staroj škodi; bio je jako mirna i pozitivna osoba. Povijest nam je predavao Marijan Žnidaršić, strah i trepet. Nikada nismo znali kada će nas prozvati. Dolazio bi iz Karlovca u svome plavom fići. Likovni nam je predavao profesor Roko, čijeg se prezimena ne sjećam. Nikad nisam shvaćala njegove zahtjeve; činilo se da što ružnije nacrtaš, dobiješ bolju ocjenu. Ne sjećam se niti prezimena profesorice Maje iz glazbenog, jako radišne i stroge, ali zato još uvijek pamtim pjesmu grupe „Kalimero“ koju nas je naučila. Tu je i već ranije spomenuti Božidar Kovač, moj razrednik, koji je palio i žario novom dvoranom, aktivan na svim sportskim poljima: košarci, rukometu, atletici, malom nogometu…Domaćinstvo nam je predavala Pavica Lovasić.

Kakve su bile kazne kada bi učenici prekršili neko školsko pravilo? Je li bilo „packi“?

Ne sjećam se da smo dobivali „packe“, ali bilo je stajanja u kutu. Kada bi se naljutili, neki bi učitelji poslali učenika izvan učionice, na hodnik.

Jesu li se djeca u školi dijelila na popularnu i manje popularnu?

Ne, nitko se nije posebno isticao. Svi smo nosili sličnu odjeću i bili jednaki.

Jeste li nosili školske uniforme?

Uniforme nismo morali nositi, ali papuče su bile obavezne. U nižim razredima učenici su nosili plave kute. Osim toga, nije bilo previše pravila vezanih uz odijevanje.

Jeste li smjeli nanositi šminku i nositi majice s tankim naramenicama?

Smjeli smo se šminkati, ali mnogo je djevojaka dolazilo u školu nenašminkano jer nije bilo novca za kupovanje šminke. Majice s tankim naramenicama nismo nosili. Našu su odjeću uglavnom šivale naše mame i bake.

Jesu li učenici išli na maturalna putovanja?

Nisu, ali zato smo išli na razne druge izlete. Posebno me se dojmio izlet na kojem smo sa Sljemena pješice išli na kupanje u Stubičke toplice.

Jesu li profesori imali tzv. ljubimce?

Ne, svi su učenici bili jednaki.

Jesu li učenici pušili u osnovnoj školi?

Moji vršnjaci uglavnom nisu pušili, ali uvijek se našlo nekoliko „frajera“ koji su željeli biti odrasli.

Sjećate li se svoje prve ljubavi?

U sedmom sam se razredu zaljubila u dječaka crne kose i plavih očiju. Nije išao u moj razred, već u neki drugi. Uvijek smo se pogledavali i smiješili se jedno drugome.

I  za kraj, pamtite li kakvu anegdotu vezane uz svoj učenički život?

Jednom smo na satu tjelesnog radili stoj na rukama. Profesor je pridržavao moje noge. Kako sam imala dugačku kosu, slučajno je stao na nju i iščupao mi cijeli pramen. Mjesecima mu je bilo jako žao i pomalo neugodno. Stalno mi se ispričavao. Još me i sada, kad se slučajno sretnemo u Samoboru, pita je li mi narasla kosa. A još se uvijek sjeća i mog djevojačkog prezimena.

(razgovor vodile: Marta K. i Blanka G., 8. D)

Sve je započelo dječjim anime crtićima…

     Poput mnoge druge djece, i ja sam kao malena djevojčica gledala anime crtiće, ne znajući ništa o njima. Kao petogodišnjakinju posebno su me se dojmile oči njihovih likova. Na televiziji su se u to vrijeme počele prikazivati „Mjesečeve ratnice“. Moja je ljubav prema anime crtićima sve više rasla. U međuvremenu otac mi je kupio jedan anime film: „Pokretni dvorac“. Zaustavljala bih pojedine scene i precrtavala ih. Crtu po crtu. S vremenom sam postajala sve vještija. Uskoro sam i sama znala ponešto nacrtati, bez precrtavanja. Crteži su počeli nalikovati crtežima iz manga stripova, ali veliki mi je problem bio crtanje prstiju mojih likova. Mislila sam da tu vještinu nikada neću svladati. Majčin prijatelj poklonio mi je poznati anime film nagrađen Oscarom,  „Avanture male Chihiro“. Uskoro sam svladala i vještinu crtanja prstiju.

     Devet je godina prošlo od mojih prvih crteža u manga stilu. Sada već crtam kao pravi mangaka! Povremeno kupujem mange. Omiljene su mi „Inuyasha“ Ramiko Takahashi, „Peach Girl“ Miwe Uede te „Mahov sensei Negima“ Kena Akamatsua.

     Nadam se da će moja ljubav prema crtanju odrediti i moj budući životni put. Željela bih se upisati u Grafičku školu u Zagrebu, postati grafički dizajner i baviti se crtanjem stripova i ilustriranjem knjiga. Čvrsto se držim te želje i ne dozvoljavam nikome da mi upropasti taj san!

Eva Kedžo, 8. D 

Volim Božić ne samo zbog darova koje dobijem nego zbog Isusova rođenja i druženja sa svojom obitelji.

Želio bih da tada svi ljudi budu sretni, da pomognu siromašnima kako bi i njima Božić bio radosniji.

Božić je blagdan darivanja i veselja.

Krunoslav A., 7. h   

Bliži se Božić, predivan blagdan Isusova rođenja.

Na Badnjak kitimo božićno drvce, uređujemo jaslice, pjevamo božićne pjesme i radujemo se darovima.

Prije polnoćke ispovijedamo svoje i najmanje grijehe, kako bismo se pričestili potpuno čistoga srca.

Radujem se Božiću jer je to i obiteljski blagdan pa smo svi cijele dane zajedno u nekom posebnom ozračju ljubavi i radosti.

Žalosti me što  u svijetu, a već pomalo i kod nas Božić postaje sve više potrošački, materijalistički, a sve manje duhovni blagdan. Željela bih da u čovjeku pobijedi Božja ljubav i dobrota.

 Sara  R., 7. a 

         Badnje jutro. Krenuo sam s majkom u hladni, bijeli Zagreb po božićne ukrase. Vozeći se tramvajem prema Trgu bana Jelačića gledao sam bijedne ljude kako leže na klupicama umotani u novinski papir..      

Kako bi meni bilo da poput njih, živim na ulici...mislio sam. Probudila      
me studen, snijeg   je navlažio moju otrcanu, jadnu, odjeću.Svakoga sam jutra odlazio u Dom za beskućnike na doručak, a i da se malo ugrijem. Lutao bih ulicama Zagreba bez cilja, do iznemoglosti, a onda otišao u "svoju" ruševnu zgradu gdje sam zaklonjen od kiše i vjetra spavao.
Prije je Božić bio drugačiji, najveseliji dan u godini, ali onda se sve naglo promijenilo. Moja me obitelj napustila jer sam svakodnevno dolazio kući pijan i maltretirao ih. Sve je postalo još gore kada sam izgubio posao.
Strahovali su od moga povratka kući.

Danas sam sasvim sam. Gledam kako sretne obitelji koračaju okićenim zagrebačkim ulicama. Život je okrutan, u jednom danu možeš izgubiti sve što si imao i volio. „Kako siješ tako ćeš i ubirati“, šapnulo je moje umorno srce.
Majka me povukla za ruku i vratila u stvarnost. Osjetio sam kako me obuzima snažna radost zbog velikog i divnog života kojemu se svaki dan
mogu radovati.

Nema ništa ljepše od toplog doma i spoznaje da te u njemu uvijek očekuje netko tko te voli.

 LUKA G., 7. A

 

Samo sjećanja…

     Raspucale grede, krov koji se raspada, zavjese kao rub nošnje, ispred kuće visoka trava. Mahovina navrh krova, a metalna se kokoš gore vrti na vjetru.

     Ulazim u kuću u kojoj je nekada živjela moja prabaka. Vidim se kako kao malena trčim niz hodnik po seljačkom podu. Ulazim u kuhinju. Peć… Stari plavi lonci s točkicama… Stare slike… Vaza s uvelim cvijećem… Starinski namještaj, djelo ruku mojih pradjedova…

     Uspinjem se po škripavim stubama i ugledam prastaru singericu punu prašine. Zamišljam prabaku kako govori: „Franca, moja predivna djevojčice…“  Suze mi naviru. Vidim djeda kako loži peć. Još jedna suza slijeva mi se niz lice. A u ogledalu punom prašine vidim sebe, samu u toj kući, i briznem u plač.

Franka Š., 6. b

U školskoj kuhinji

Intervju s gospođom Ljiljanom D., kuharicom u školskoj kuhinji

Poslije 4. sata Adrijana i ja krenule smo prema školskoj kuhinji kako bismo postavile nekoliko pitanja gospođi Ljiljani Dutković, kuharici u našoj školskoj kuhinji. Ljubazno nas je dočekala i ponudila nas sokom. Sjele smo za stol i započele svoj prvi intervju.

Koliko dugo radite u školskoj kuhinji?

Ovdje radim 13 godina.

Koja je vaša dužnost u kuhinji?

Kuharica sam. Radim sa svojim kolegicama i sve radimo zajedno. Koliko ima posla, toliko radimo.

Je li prehrana u školskoj kuhinji zdrava za učenike?

Jedan dio jest, a jedan dio nije.

Kako pripremate užinu za učenike?
Ovisi o tome što je taj dan na jelovniku. Krenemo ujutro unošenjem peciva ili tetrapaka u kuhinju pa slažemo učenicima užinu. Na primjer, ako je na jelovniku sendvič, unesemo peciva, razrežemo ih napola, narežemo salamu. Nakon toga sokove i sendviče složimo u košarice.

Što mislite o svojem radnom  mjestu?
Ponekad je jako naporno.

Što mislite o odnosu učenika prema hrani?
Ponekad pronađemo proliven sok ili sendvič umočen u sok, ali još nas više naljuti kada to učenici naprave namjerno.

Što radite s preostalom hranom?
Gotovo da i  nema preostale hrane, ostane vrlo malo. Neki učenici čekaju pred vratima školske kuhinje i uzmu što je preostalo.
      
Imate li kakve probleme na svojem radnom mjestu?
Ne, samo ima malo mjesta u kuhinji.

Kako ste se osjećali kada ste prvi put spremili užinu za učenike? 
Bila sam jako zbunjena.

Volite li svoj posao?
Jako. 

Nakon uspješno obavljenog posla zahvalile smo gospođi Ljiljani na gostoprimstvu i pustile je da se vrati svome poslu.

 Razgovor vodile: Laura V. i Adrijana M., 6. b  razred

Lovačka priča lovca Mateja  

     Ležao sam na plaži i ispijao svoj koktel. Odjednom se trgnem i odlučim krenuti u lov. Snijeg mi je bio do ušiju. Jedva sam se probio do jedne predivne oaze.Tamo je tekao potočić, cvrkutale su ptičice i sjalo je sunce. Legao sam kako bih se odmorio pa sam zaspao.

     Kad sam se nakon nekog vremena probudio, ugledao sam zeca kako trči s mojom puškom. Odmah sam potrčao za njim da vratim svoju pušku. Ugledao sam ga kraj potoka kako puca u fazane i puši lulu. Približio sam mu se, nategnuo ga za uši i uzeo svoju pušku. Pokupio sam 84 fazana koja je upucao, svezao sam ih za uši i vukao za sobom na putu kući. Dok sam ih vukao preko potoka, oživjeli su u dodiru s vodom i zaplivali nizvodno, i to tako brzo da sam počeo skijati na vodi. Skijajući po vodi, prskali smo uokolo i tako ugasili vatru svima koji su roštiljali uz potok. Kada sam preskočio preko balvana koji mi se našao na putu, odletio sam ravno na plažu na kojoj sam drijemao prije lova.

     Pao sam na ležaljku, nastavio piti svoj koktel i gledati „komade“.

Matej M., 6. a 

Šuma

Šumar u šumi drveće siječe

i sluša šum potoka koji teče.

Najednom kiša smoči šumarak,

a potok joj otpjeva pjesmu kao darak.

Šumar šumom hoda,

lišće pada s neba do poda.

Kiša i dalje šumi kao lišće,

dok vjetar puše kao da diše.

Karlo L., 6. a

U carstvu knjiga

Posjet školskoj knjižnici

     Ulazimo u školsku knjižnicu. Uredna je i čista. Knjige stoje poslagane abecednim redom na svojim policama. Za stolovima sjede djeca, uče, pišu zadaće, čitaju raznovrsne časopise i pritom se odlično zabavljaju. U knjižnici nas dočekuju dvije ljubazne knjižničarke, Mirjana Komočar Ljubić i Diana Blažić. Pune razumijevanja i strpljivosti, govore nam o stvarima vezanima uz školsku knjižnicu i svoje zanimanje. Saznajemo da su svoj posao odabrale zato što još od djetinjstva naprosto obožavaju knjige, a da bi se tko zaposlio u knjižnici, treba studirati bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za informacijske znanosti.

      I u našoj se školi možda kriju budući knjižničari - u sklopu školske knjižnice postoji grupa sastavljena od trideset mladih knjižničara. To su učenici koji pomažu u radu knjižnice: omataju knjige u omote, slažu ih na police, paze na red i sl.

      Od knjižničarki saznajemo da u našoj školskoj knjižnici ima oko 10 000 knjiga. Najveća je od njih Rječnik hrvatskoga jezika, ima čak 1881 stranicu! Knjige za školsku knjižnicu nabavljaju se tako da se dio njih kupi od velikih nakladničkih kuća, neke su donirane, a neke knjižnici poklone razne osobe. Prije nekoliko tjedana, na Interliberu, međunarodnom sajmu knjiga i učila, naše su knjižničarke nabavile neke knjige za našu školsku knjižnicu po povoljnijim cijenama.

      Među omiljenim knjigama s popisa za lektiru nalazi se Tajni leksikon Želimira Hercigonje i Tajna ogrlice sa sedam rubina Ivone Šajatović, a od ostalih knjiga učenicima su najzanimljivije Guinnessova knjiga rekorda i knjiga Vjerovali ili ne! koja govori o najneobičnijim ljudima, mjestima i stvorenjima na našem planetu.

      Ove je školske godine uvedena novost u školskoj knjižnici: učenici su dobili iskaznice pomoću kojih mogu posuđivati knjige. Zagrebačka je županija svim školskim knjižnicama donirala taj računalni program. Nadamo se da će to spriječiti slučajeve poput onih kada pojedini učenici nisu vraćali knjige po 2-3 godine! Bilo je čak i slučajeva kada su učenici ukrali neke knjige. U knjižnici vrijedi pravilo da ako učenici unište knjigu koju su dobili na posudbu, moraju nabaviti istu takvu i dati je u knjižnicu.

      Naša se školska knjižnica nalazi u jako velikoj školi i posjećuje ju mnogo učenika pa knjižničarke smatraju da bi se njezin prostor trebao obnoviti jer nije napravljen prema modernim standardima. U suvremenom su drušvu knjižnice jako važne, one služe kao informacijski centri. Zato posjećujte knjižnicu, čitajte i uživajte u carstvu knjiga!

Tihana T. i Lorena M., 6. b